A mislila sam da je običan psihopata s Dorćola

Posle toliko propalih dejtova, urnebesnih situacija i bizarnih upoznavanja konačno sam mogla u miru da odahnem, sipam sebi čašu crnog vina, dok kuckam poruku Dragančetu. A sladak je, šta sad!

srca, šećer, šećerna srca, šarena srca, šećerna šarena srca

Jebiga, pala sam na njegovu smotanu priču. Ubijte me!
U pauzi dok sam otišla do kuhinje da vidim imam li još vina, stiže mi poruka.
Ma, baš je presladak, pomislih. On ne može da sačeka ni tri minuta.
Petra.

„Predivna moja drugarice, samo da potvrdim da dolaziš večeras na promociju moje knjige. Toliko sam srećna što je konačno došao taj dan koji sam dugo čekala. Vidimo se u Vortexu. Ljubim te!”.

Naravno da nisam zaboravila na njenu promociju. I naravno da sam želela da budem pored nje. Ali cela ta priča o astralnom putovanju, magičnim svojstvima meditacije i tantričkim dodirima, mene jednostavno nije radila. A, poznajući Petru i njene „prijatelje”, veče je mirisalo na potpunu šizofreniju! I to ne figurativno.

Trebaće mi snage. Popravila sam šminku i uzela flajku domaćeg likera koji sam smućkala dan pre i njenu omiljenu bombonjeru i spustila se do kola.

DOMAĆI LIKER, ONO, KAO BEJLIS

domaći bejlis, domaći bejlis recept, kako se pravi bejlis, domaći liker, domaći liker recept

  • 1 l mleka
  •  5 kašika šećera
  • 1 kesica šlaga
  • 1 kesica pudinga sa ukusom karamele
  • 150 g bele mlečne čokolade
  • 2 dl viskija ili konjaka

Prokuvajte mleko sa šećerom, sklonite sa vatre i dodajte u to mešavinu šlaga i pudinga koje ste prethodno razmutili u malo hladnog mleka. Dobro promešajte tako da ne ostanu grudvice. Otopite čokoladu na pari, pa je dodajte u mešavinu mleka, pudinga i šlaga. Kada se dobro ohladi, sipajte alkohol.
Dobijeni liker sipajte u flašu i ostavite u frižider da odstoji nedelju dana pre upotrebe.

Ulazim u svoja kola, okrećem ključ. Vergla. Opet. Ništa.

Sa druge strane ulice prolazi lik koji priča sam sa sobom. U jednom trenutku unezvereno se okreće u mom pravcu i počinje da trči. Brate. Ovo samo meni može da se desi. Gas, gas. Upali se, šta si sad našao da mi se inatiš, proklet bio!

Lik, koji je na prvi pogled normalno izgledao, vikao je nešto i i dalje trčao ka meni. Isekla sam se u trenutku i pomislila kako mi ovo moja prijateljica karma-kučka vraća za sve one informacije koje sam javno pisala na svom blogu. A, majke mi, ništa nisam slagala!

Rrrrrrmmmm…Dala sam gas i prošla kroz zeleno. Pa, nisam Ceca, a i svesna sam gde su na Dorćolu kamere.

E, ako se po večeri noć poznaje, nadam se da ću izvući živu glavu. Pa da, pun Mesec, ludaka ima na sve strane. Parkirala sam nadomak galerije u kojoj je Petra pravila promociju i počela da se penjem uz stepenice.

Ceo kraj odzvanjao je u ritmu „Jefferson airplane“ i „Somebody to love“, a ja sam naivno promislila kako će ceo događaj biti u fazonu žurke s dobrom muzikom.

U diskretno zatamnjenom prostoru punom ljudi pogledom sam tražila Petru da joj čestitam kad iznenada ugledah onog ludaka sa semafora. Srce mi je iskočilo iz grudi!
Ma, da li je moguće da sam takav maler da me najgori pacijent ‘ladno pratio dovde?

Usplahireno sam počela da tražim telefon u torbi, kad mi je prišla Petra i zagrlila me.
– Jao, mila moja, pa tako mi je drago što si stigla. Namaste!
– Šta? Ma, izvini pogubila sam se u trenutku, učinilo mi se da sam videla nekog ludaka što je vikao nasred ulice kod mene u kraju. Kakvih pacijenta ima u ovom gradu, nemaš pojma koliko sam se uplašila!
– Ma, opusti se, ovde su samo meni dragi ljudi. Sad ću sa svima da te upoznam, pre nego što počnemo sa zahvalnostima i afrimacijama.

Jao, brate, ne. Sad će još da me ubaci u neku grupnu meditaciju.

– Petra, draga, čestitam ti na divnoj knjizi, donela sam ti nešto što mnogo voliš. Ali nemoj da se ljutiš, svakako se ne bih dugo zadržavala, moram posle s Dragančetom da se vidim, sutra putuje u Amsterdam
– Jao, pa o kakvoj ljutnji pričaš? U ovom našem malom prostoru nema mesta za negativne vibracije. Svi smo jedno! A sad, kaži, da li ti se dopala moja knjiga? Jesi li počela da meditiraš i praktikuješ „om” vežbice o kojima sam ti pričala?
– Sutra. Ovih dana sam baš nešto u gužvi.
– Dobro, držim te za reč. Hajde sad dođi da sedneš, pojedeš po koji „mogoaji” i srkneš zeleni eliksir od pšenice. Aaaa, vidi ga tu je i Mister Mihajlo.

Koji đavo? Trebalo je da se sa nekim dogovorim za „hitni poziv”. Okrenula sam se i u trenutku ugledala istog onog bradatog bolesnika što je jurio prema meni dok kola nisu htela da startuju.

– Petra! Petra! On…on je, onaj…
– Mihajlo? Pa, vi se znate?

Bradati je, očigledno, bio Petrin bliski prijatelj, a ona ga je predstavila kao da je sam bog otac. I kako ja sad da joj objasnim da taj čovek nije sasvim čitav?
Nisam htela da pravim scenu, ipak je njeno veče. Mada sam malo zadržala ruku, pre nego što sam mu je pružila.

– Zdravo, zdravo.
– Namaste. Pogled dušu ima samo ako ga gledaš očima iz duše svoje.

– Da… Pa, ako ti kažeš.
– Mila, Mihajlo je moj prijatelj kog sam upoznala još na studijama. Izgiubili smo kontakt kada je otišao u Indiju. Vratio se pre par meseci i, ako mi veruješ, upravo me je on inspirisao da usavšim ono šesto poglavlje o kome sam pričala na onom seminaru.

Da si pisala horor, i te kako bih ti verovala.

– Dakle, Mihajlo. Heh, u trenutku sam pomislila da sam te videla večeras, na uglu kod Dobračine. Mada, verovatno mi se samo učinilo.

Brale u delirijumu me je gledao pravo u oči, a ja sam istog momenta zažalila što sam uopšte i htela da budem ljubazna.

– Nije ti se učinilo, samo sam želeo da prošetam kako bih prikupio dovoljno prane za ovo veče.
– Hrane? Ma, i ja htela da svratim do nekog fast fuda, nisam stigla ništa da jedem danas.
– Ne, ne, prana je kosmička energija. Hrana je, ah, ma ljudska fiksacija kojoj su podlegle mnoge bezlične generacije.
– Da… pa, ja sam ipak sasvim obična devojka koja uživa u pici s malo kečapa i dosta maslina
Petra je u međuvremenu odšetala da se pozdravi sa nekim ćelavcima u haljinama, a mene ostavila sa Čarlijem Mensonom.

Iskusno sam izbegla posluženje, ali jesam cirnula malo vina koje je stajalo na stolu. Ioanko ću taksijem kući.
Izašla sam na pet minuta ispred galerije da zapalim cigaretu, a kad sam se vratila, Čarli je sedeo u društvu tri plavušice koje, ruku na srce, nisu izgledale nimalo loše.

Taj bizaran prizor toliko mi je zaokupio pažnju da nisam mogla da skrenem pogled sa njih. Šta li ih je toliko lerao, nisam mogla da čujem, ali sve tri su ga opkolile i naprosto upijale svaku njegovu „umotvorinu”, potpuno očarane. Ili začarane. On je očigledno znao šta radi i dobro vladao situacijom. A onda me je ugledao i prišao mi uzevši mi čašu iz ruke i prošaputao mi da treba da sledim svoj „unutrašnji glas”.

– Ako bih taj glas poslušala, morala bih da krenem, odmah
– Pogledaj dublje u svoje biće. Saznaj ko si zaista. Ako želiš, ja mogu da te uputim, ali ipak sama moraš da budeš ta koja će pronaći svoj put
– Ma, opušteno Milhaus, imam ja svog taksistu, zna čovek Dorćol napamet. Nego, kaži mi, u čemu je fora? Jesi sipao nešto u piće ovim prelepoticama ili šta?

Čarli se nestašno nasmeja i približi mi se dovoljno blizu da sam mogla da osetim sve nijanse karija iz njegovog daha. Doduše, imao je lepe pune usne, to ne poričem. I sajko oči. Jebiga.

– Nema fore, one samo znaju ko sam ja.

Oookej, izvini mesija, nisam te prepoznala. Petra je u međuvremenu završila čitanje odlomka iz svoje knjige „Sa one strane supergalaksije”, a ja sam skontala da bih baš i mogla da krenem. Sa Dragančetom sam se dogovorila da se sutra vidimo, ali mi je ipak poslužio kako sjajan izgovor da šmugnem ranije sa ovog kripi mesta.

Krenula sam do garderobe, kad sam začula neko kikotanje koje je dopiralo iz prostorije iza garderobe. Ma, šta dođavola…
Da mi je radoznalost poubijala sve pretke, ja i dalje ne bih umela da iskontrolišem taj iskonski poriv da zavirim i tamo gde ne bih smela. A imala sam šta i da vidim.

Jedna od atraktivnih plavušica iz Čarlijevog harema stajala je zagrljena sa svojim „mesijom” u toplesu dok joj je on nešto mantrao u uvo.
Ali, ne verujem! Pa, kako? Koju on priču ima?

Nije Čarli bio totalni gabor, ali jeste imao taj psihotično-manični pogled od koga su me podilazili žmarci. A, kao sam mogla da primetim i plavušicu su takođe podilazili žmarci, samo malo drugačije vrste, dok je uzdisala sa njim u garderobi. Pripijena golim bradavicama uz njega, polako se spuštala niže, skidajući mu lanene pantalone, dok je jednom rukom pridržavala kosu. Sestra se uživela u svom astralnom putovanju kao da zna da ima publiku.

Iako bih rado ostala na celoj predstavi, nisam želela da me greškom žrtvuju kao devicu. Sagnula sam se da dohvatim tašnicu i u jednom trenutku oborila stočić sa Petrinim flajerima i nekakvim kristalima.
Čarlijev pogled podigao se ka meni i prikovao me za mesto. Psihoza je materijalizovana.

– Izvinite, ja samo da uzmem svoje stvarčice. Samo vi nastavite, sve je kul
Plavušica se okrenula i pozvala me da im se pridružim.
– E, hvala, ali stvarno nisam klopala ništa ceo dan, drugi put. ’Ajde, pa ono, namaste i to.

Čarli je podigao prst ka plafonu i napravio neki čudan pokret, a onda mi doviknuo da ćemo se opet sresti i da od sudbine ne mogu da pobegnem.
Sine, pomislih, jasno mi je to, inače ni bih bila pet godina u firmi koja mi je umesto 13. plate svake godine pokloni po jedan čir na želucu.

– Grešiš draga, Mihajlo zna o čemu priča. On je pronašao ono za čime tragamo svi

Doviknula mi je plavušica, a ja sam se samo ponadala da ona ipak traga za jednim regularnim orgazmom. Za njeno dobro.

Odmah ispred garderobe, sedela je druga plavuša. Mirno, staloženo, naslonjena na zid, pevušila nešto i gledala na sat. Očigledno je čekala svoj trenutak sa „jogijem”.

Na izlazu sam se pozdravila sa Petrom i obećala joj da ćemo sutra otići na čaj. Same.
Taksi me je čekao napolju, a ja sam se trudila da ove večeri ipak ne sabiram utiske. Volim ja i SF i horor, ali me je od ove kombinacije Kjubrika i Polanskog ipak podilazila jeza.

– Majstore, ‘ajde, samo stani do trafike, pa vozi do mene
– Važi, mala. Bila dobra žuraja, a? Neki gruvi hipi fazon? E, to ti se slušalo u moje vreme. Baš me vratilo u mladost dok sam te čekao ispred.
– Ma, da…može se reći. Samo daj gas, nešto sam paranoična zbog Mensona.
– Zbog koga?
– Ma, nema veze. Verovatno previše gledam filmove.

(Žena.blic.rs)

Tinder mi je doveo hipika koji živi sa ženom i taštom

Znate onaj osećaj u stomaku koji vam govori da nešto nije kako treba? A pri tom to nije pica koju ste sinoć smazali oko dvojke. Nije baš čest, ali kad naiđe, znate da vas ne vara.
Intuicija, uvek je treba poslušati kada se javi.

med, seksi sa dorćola, seksi u kuhinji, seksi sa dorćola blog, seksi u kuhinji blog, seks, sex, seksi priče, seksi priče sa receptom, tinder, upoznavanje tinder, tinder match, hipi, hipi srbija, kulinarski blog

Tog petka ujutru sam kao i obično pre polaska na posao upalila komp i videla tri propuštena poziva sa skajpa od dragog Dragančeta. Sećate se Dragančeta? Onog simpatičnog Harija Potera što me je restartorvao? Pa, učinio je to ponovo, doduše, na malo drugačiji način.
Nazvala sam programera zabrinuto, da proverim da mu nije slučajno pozlilo od nekih amsterdamskih kolača.

– Hej, gde si?
– O, zdravo, pa nisam te baš očekivao…sada. Kako si?
– Još ne znam, nisam se sasvim razbudila, pijuckam prvu jutarnju. Ti? Ima li zime u Amstredamu?
– Nema, ovaj ima. Uh…ja..ja moram nešto da ti kažem
Muk. Progutam knedlu.
– Da preskočim ja onda ovu kafu i odmah sipam nešto žešće?
– Zaljubio sam se
– Bravo. Ko je srećnica?
– Dženi. Zove se Dženi i stvarno nije bilo planirano. Znamo se jako dugo, a eto, ovaj susret nijedno od nas nije moglo da predvidi. Ovakav epilog, pa, znaš, probudile su se neke potisnute emocije i…

Postalo mi je muka u sekundi. Nisam više želela da ga slušam.
– Izvini, mislim da mi neko zvoni na vrata, zvaću te kasnije
– Hej, čekaj, stani, hteo sam samo da ti objasnim! Izvini…

+++

Isključila sam kompjuter. Odaljila se od njega, duboko udahnula i otišla da se tuširam. Nisam se preterano ložla na njega, ali mi ego, naravno, jeste bio poljuljan. Čuj poljuljan, bio je polupan.

Javila sam devojkama da večeras organizujem sedeljku kod mene. Šifra: filmsko veče. Da se razumemamo, na tim „filmskim večerima” najmanje su se gledali filmovi. Najviše se pilo vino i ogovarali mušakrci. A ovog puta smo i te kako imale dobar materijal za analizu.

Milena je stigla prva. Iako sam samo u porukama nagovestila o čemu se radi, one su dobro znale da treba da donesu punu opremnu. Tri flaše vina, filmove koje nećemo pogledati i nešto slatko, što je zapravo bila hrana za utehu. Iako to niko nije smeo naglas da izgovori.

MEDENJACI ZA UTEHU

medenjaci, medenjaci recept, medenjaci slika, dejvis majls, dejvis majls album, medenjaci blog, seksi sa dorćola, seksi sa dorćola blog, seksi u kuhinji, seksi u kuhinji blog, tinder

SASTOJCI:

  • 350 grama brašna
  • Kesica praška za pecivo
  • 100 grama smeđeg šećera
  • 1 kašika meda
  • ½ kašičice mlevenog đumbira
  • 1/8 kašičice klinčića u prahu
  • 130 grama putera
  • 1 jaje
  • 2 kašičice cimeta u prahu

PRIPREMA:
Brašno pomešati sa začinima i praško za pecivo. U posebnom sudu umutiti jaje sa otopljenim maslacem, a zatim sjediniti sa brašnom. Testo rastanjite, umotajte u foliju i odložite u frižider na dva sata. Izvadite, još jednom razvaljajte, pa modlama vadite oblike. Pecite u zagrejanoj rerni na 180 stepeni dok ne porumene.

Mara je konačno otvorila Pandorinu kutiju.
– I šta kažeš, Dženi, a?
– Pa brate, izgleda da jeste
– Ma, da nije neki Majkl, nego mu glupo da ti kaže. Meni on baš liči na takvog tipa
– Ma, nije bre

Milena je mudro ćutala, pedantno gaseći cigaretu i onda taman kada je delovalo da će nešto pametno da kaže..
– Ma, znaš šta. Ja mislim da ti treba da instaliraš Tinder
– Ja mislim da si ti dosta popila
– Ozbiljna sam! Moja prijateljica je tako našla muža
– E, pusti me tih urbanih legendi od moje prijateljice prijateljica, pa njena sestra…Uostalom, ja ni ne tražim muža
– Samo kažem. Možda nađeš samo dobru kombinaciju, a možda nađeš dobrog prijatelja
– A možda mi treba etiketa i bar-kod očajnice?

Mara je stala na Mileninu stranu i počela da vrišti kako su u današnje vreme društvene mreže potpuno zamenile ofline muvanje. Sve se dešava virtuelno, pa ako klinkete, kliknuli ste. A jedno piće nije puno izgubljenog vremena ako se pokaže da je bila loša procena.
I dok sam se nećkala, već sam skinula aplikaciju.

Posle dve čaše vina, ogovaranja Marinog Božidara i propuštenih 35 minuta Kjubrikovog remek dela, mečovala sam se sa nekim simpa dečkonjom. Kako sam to izgovorila naglas, Mara mi je otela telefon.

– A viiidiii gaa, kako je samo sladak! Pa, evo već ti je poslao i poruku
– Šta kaže?
– Ma čovek se raspisao, sve u šesnaes’! Daj, odgovori mu, evo već priča kako planira da pali za Bled sledeće nedelje.
– Ma, šta da mu kažem, pa ne znam ništa o njemu! Vidiš da ne kapiram te klinačke fore i ta virtuelna muvanja
– Koje fore bre, pa evo napisao je da ima 38 godina, razveden, ima dvoje dece, bavi se muzikom i voli životinje. Ma, ja mislim da ste vi stvoreni jedno za drugo.
– Maro, nemoj slučajno da mu odogovaraš u moje ime! Pa ne pada mi na pamet da isto veče tražim drugog frajera.
– Ali ovako ćeš se pre oporaviti. Eto, klik, gotovo
– Šta klik?
– Ništa, napisala sam mu da te doda na Fejs i da je sladak
– Maro!
– Molim i drugi put.

Devojke su ostale još nekih sat vremena, a kad je i poslednja mrvica kolačića nestala, počele smo da se razilazimo. Na kraju sam ostala sama sa upaljenim telefonom. Pripita i željna da mi neko podgreje ego, počela sam da se dopisujem sa „Giletom”.

Nakon pola sata skontala sam da je stvarno kul, da obožavamo iste filmove, oboje mislimo da je Lars von Trir sadista i smatramo da su Stonsi najbolji bend svih vremena.

„A da izađeš na pola sata da se malo prošetamo po kraju?”

Ma, dođavola, koliko može da bude loše?
I zaista je počelo lepo. „Gile” nije bio previše isfotošopiran i uživo je bio prilično sladak tip. Visok, mladolik. A onda smo počeli da pričamo.

– Odmah si mi se dopala, tačno sam osetio taj neki vajb između nas
– Vajb? Pa nismo baš toliko ćaskali
– Ma nije ni potrebno, to se…prosto oseti

Gile je bio uporan. I potpuno otvoren. I previše.

– Znaš, moram da ti priznam nešto
Jao, ne opet. Pa, brate zar sam toliki maler? Zašto baš ja?
– Majkl? Džon? Dženi?
– Šta? Ma, hteo sam da ti kažem da sam poliamoričan.
– Je l’ to zarazno?
– Pa, nadam se da jeste. Jednostavno imam previše ljubavi u sebi i često se zaljubljujem. Ponekad i dok šetam sa drugaricom ili čak drugom pored reke recimo, imam osećaj kao da su mi neki leptirići u stomaku. Toliko mi bude lepo!
Pa, da. Znala sam.
– Inače, rekao sam ti za moj status. Razveo sam se, ali mi smo i dalje veoma bliski i živimo zajedno. To ti je kao komuna gde se svi se mnogo volimo i poštujemo, bez obzira na zajedničku prošlost.
– Vi? Ko to „vi”?
– Moja žena, njena majka, prijateljica Ljiljana, naše dvoje dece, njeno troje, a tu je i Ljiljin prvi muž Dragutin. On ne živi sa nama, ali često svrati, pa bude po par dana. Nije takav haos kao što možda deluje, svi se poštujemo, veliki je stan, a i lakše je finansijski.

Televisa presenta. Previše ljubavi u tako malo prostora. Koliko god kvadrata bilo. Kako to da baš ja od svih ljudi u ovom prokletom gradu nabasam na lika iz mormonske zajednice?

– Pa, dobro, ako ti tako kažeš. Verujem da vam je lepo. Ja sam recimo, više za mono varijantu.
Eventualno stereo. Ali taj multi fazon mi je ipak skeri, izvini.
– Znam, znam, ljudi nisu navikli. Mislim, ja često putujem, tako da nismo baš stalno zajedno. Sledeće nedelje palim za Bled, pa ću tamo ostati do Nove godine. Je l’ mogu da te uhvatim za ruku?
– Samo ako obećaš da nećeš da mi gledaš u dlan
– Uhhhh…kakav vajb! Osećaš energiju?

– Hajde da prošetamo

– O, ti si, ti si tako…mislim da moram ponovo da te vidim. Ne želim više da upoznajem bilo koga na Tinderu. Izbrisaću aplikaciju i napisati ti pesmu. Haiku, ako preferiraš?
– Čekaj, polako, ko zna, možda upoznaš nekoga pa kliknete. Nemoj je brisati molim te!
– Ma ja klikćem sve vreme na tebe!

A ja sam samo osetila potrebu da legnem u svoj eko-neprijateljski krevet, pokrijem se jorganom i smirim haos u svojoj glavi. Bez mnogo avantura. Pozdravila sam se sa Giletom.
Dok sam se vraćala kući, iz nečijeg stana u Kneginje Ljubice ispratio me je Lenard Koen…

Nevermind
Nevermind
The war was lost
The treaty signed..

(Žena.blic.rs)

Za sve one koji zavide cicama koje se vozikaju noću u audiju po centru Beograda

Tako sam se fino ušuškala u kancelariji, a predivna kiša koja je pljušatala učinila je da budem i produktivnija nego inače. Frik sam i obožavam takvo vreme.

seksi sa dorćola, seksi u kuhinji, krofne, brze krofne, brze princes krofne, princes krofne recept, princes krofne tutorijal, princes krofne jednostavno

Sms. Jedan, drugi.
Uzimam raspali android napukolog ekrana. Štetočina sam, šta ću.

Petra.

Ah, Petra. Žena koju zaista mnogo volim. Mada, pomalo ima „problem“ sa holističkim opsesijama. I ceo svoj život bazira na nedeljnom, mesečnom i kakvom god horoskopu i naravno, natalnoj karti. Uredno prati 20-ak motivacionih govornika, praktikuje kundalini i sve što ide uz to. Duhovna žena.

Vodi me večeras na večeru i dovodi dva „fina gospodina”.
Obećala je da ćemo imati dovoljno vremena da se ispričamo i da će njih dvojica svratiti samo na kratko.

Pa, šta sad. Kad sam već preživela Vlastimira sa Medaka, mogu i jedno veče sa „dva fina gospodina koji se neće dugo zadržati”. Uostalom, ako mi je takav horoskop, what the hell!

Izlazim ispred firme i eto nje. Nemoguće je neprimetiti famozni crveni trabant iz koga se čuje „California dreamin”. Hipi stajl Petra, kao i uvek.

– Divno izgledaš. Ne čudi me, jer su ti upravo planete…
– Hej, hej! Obećala si! Bez te tvoje parapsihologije! Ne plašim se ja tog retrogradnog Marsa
– Nije Mars, Merkur je, ali za tebe nema opasnosti. Večeras su zvezde na našoj strani.
– Pusti te „Mammas and Pappas” malo jače, bolje da zamišljam Čarlija Mensona, molim te.

Otišle smo do kafića u centru i samo što smo naručile frape, kad ulaze dva frajera. Macani, nema šta. I nisu skrenuli ni levo, ni desno, već pravo za naš sto.

Jedan je bio niži, simpa dečkonja, u hipsterskom fazonu. Drugi visok, crn, preterala bih ako bih rekla da je Don Drejper, ali da je frajer, frajer je.

Onaj niži, odmah je ušao u priču i toliko podigao atmosferu u celoj kafani za pola sata da me ne bi čudilo da ga je menadžer zaposlio kao stand up komičara da stalno zabavlja goste.

Don je, sa druge strane bio u početku uzdržan, pažljivo se izražavao, pa je meni ubrzo postalo glupo da psujem, a i da palim jednu za drugom. Kao, da ostavim utisak. Bilo je kul veče, smejali smo se, opustili donekle i posle otišli kući. „Don” mi je tražio broj da bi se sutra videli nasamo.

Tako i bi.
Možda ipak ima nade u ovom predivnom sjebanom gradu upoznati nekog ko je zapravo strava tip.

Da li je do retrogradnog, čega god, ali ta sreda je ipak bila nešto konfuznija od prethodne večeri. I više nego što sam mogla da pretpostavim.

Našla sam se sa Andrejom (Donom) kod Narodnog pozorišta. Stiže on, u bebi roze košuljici, lonama kao za svadbu, još mu je samo falio ruzmarin na reveru, pa da krenemo da kitimo svatove. Ja se u trenutku osetih ko da sam propustila neku informaciju.

– Da ja nisam pomešala nešto? Idemo u pozorište?
– Ma ne, ja ne volim taj kežual stil, čovek mora da drži do sebe. Uživam kada sam onome u čemu se osećam udobno.
– Ma i ja, nego htela sam da odemo do jednog paba, večeras sviraju neki moji drugari, pa sam mislila…
– Pab? Misliš pivnica?
– Pa..da, recimo
– Uh..hajde videćemo. Morao bih samo prvo da svratim do apoteke. Nije ti problem da skoknemo do Voždovca kolima?
– Naravno da nije. Nisi bolestan valjda? Mogli smo da odložimo ovo
– Ne, ne

Ulazimo u blistavo sivi audi š#*hx6 (ne razumem se u te oznake), kožna sedišta, perfektno čist, nabudženi zvučnici, besprekoran zvuk. U trenutku sam se uplašila da sednem da nešto ne pokvarim ili ne daj bože isprljam. Bila sam ukočena poput Hokinga dok smo se vozili.

– He, he, nadam se samo da su ti čiste cipele. Znaš, ja stvarno mnogo vodim računa o ovim kolima, a imam ih već pet godina i kao što vidiš, kao nova su. Bebica moja.

Pomislila sam da će me naterati ili da se izujem ili da navučem najlon kese na noge. Srećom, pa su i moje cipele bile nove.
Ipak me je prostrelio pogledom.

Kad smo se približili Autokomandi, Andrej mi objasni da apoteku zapravo drži njegova majka i da mora da je obiđe kako bi se uverio da je dobro, jer se nije osećala najbolje proteklih dana. Što bi bilo ok, da nije nastavio priču…

– Znaš, moja majčica, to ti je jedan veliki laf, da ne zvučim neumesno. Nema šta ta žena ne ume! Ma, prava dama, perfekcionista, divna, divna žena. A krofne! E, takve nisi još jela u životu. Bože, koliko ljubavi ona daje, to je, to je…ma neverovatno!

Slušam, naizgled šarmantnog, markantnog tipa od 42 godine, uspešne karijere, kako već deset minuta priča o svojoj mami. Ma, možda je u meni problem? Pa, pobogu, on samo poštuje roditelje. Ili…?

Ipak, kako nije prestajao da pričao o Gospođi, pomislih da možda ipak imam posla sa Normanom Bejtsom. Samo da ne završimo u njegovom hotelu gde će me poslužiti sendvičima.
Nisam ušla u apoteku, sačekala sam u kolima, a on se vratio posle par minuta noseći u rukama veliki oval sa krofnama.

Brate, on je bio ozbiljan!

– Znaš, ja bih da mi ipak preskočimo taj tvoj „pab”. Hajdemo do mene, pa ću te odbaciti posle kući.
Jeste dobio par minusa, ali je strava frajer, a i princes krofne su princes krofne. Možda sam se ipak bila paranoična bez razloga.

Otišli smo do njegovog stana na Voždovcu. Nije morao da me podseti da izujem cipele. Ponovo me je prostrelio pogledom.

Stan u kome je živeo 10 godina izgledao je kao da niko nikada u njemu nije živeo. Pored ulaznih vrata ikona, sterilan nameštaj, na daljinskom najlon. Pored Meka na stolu, perfektno poređane ploče po abecednom redu.

Pušta Lajonela Ričija.

Ovaj je peder sto posto.

– Moraš da probaš krofne moje mamite.
„Mamita”? Zaboga!

PRINCES KROFNE IZ APOTEKE

seksi sa dorćola, seksi u kuhinji, krofne, brze krofne, brze princes krofne, princes krofne recept, princes krofne tutorijal, princes krofne jednostavno

SASTOJCI:

  • 10 gotovih krofni
  • 2 kesice pudinga od vanile
  • 220 g putera
  • 600 ml mleka
  • 5 kašika šećera
  • Slatka pavlaka

PRIPREMA:
Puding pomešajte sa 100 ml mleka, dobro umutite, dodajte u šerpu sa šećerom i ostalim mlekom i kuvajte pet minuta. Puding ohladite, ali ga s vremena na vreme promešajte da se ne napravi korica na površini. Otopite puter i onda ga zajedno s pudingom umutite. Nafilujte krofne i ukrasite umućenom slatkom pavlakom.

– E, čekaj, samo da ti donesem poslužavnik i escajg. Sedi za sto. Nemoj molim te tu, ORGANSKI ne podnosim mrvice. Odmah mahinalno počinjem da se češem.

Ok. Veme je za žutu lampicu.

Nakon krofni, koje su, priznajem, bile sjajne, Lajonel je i dalje pevušio ljubavnu patetiku, a Andrej je seo do mene.

Hello, is it me you’re looking for?

– Vidim, namazala si večeras lak na noktima. Dopada mi se boja. Lepa ti je i frizura, ali šiške bi možda mogla drugačije da namestiš.

Care, imam i ja opsesivno-kompulzivni poremećaj, ali ti si pobedio.

A onda su na red stigle fantazije.

– Znaš, strašno mi se dopadaju tvoja stopala. Taj ris…uf, prosto se uzbudim od samog pogleda na njega.
– Heh, pa eto, nisam imala nameru da te preterano uzbudim
– Ma, nee. Pa nisam želeo da budem navalentan. Nikada ti na prvom dejtu ne bih predložio nešto kinki, kao što je… mirisanje stopala
– Stvarno? To bi radio?
– Ma, ja sam kulturan, nikada ne bih navaljivao. Ali, baš me zanima, da li su ti čiste nogice?
– Nisu. Iskreno pre dva dana sam bila na 20/44, đuskala, smorile me cipele, pa sam ih izula. Nisam se okupala od tada (lažem i čekam reakciju)
– Ma šališ se. Mada, znaš i to ima neku draž. Uh, prilično sam se uzbudio od ove priče. Još ovaj muzički opus.

Ovaj me zajebava. Nemoguće da je ozbiljan. Je l’ ovo neki scenario iz low budget pornića? Šta je ovo?

– Sad ćeš još da mi predložiš da mi umažeš prstiće na nogicama filom iz krofni tvoje mame, he,he

Muk. Andrejeva faca poprimila je onaj zastrašujuće ozbiljan stav, baš poput Bejtsa kada mu Marion Krejn sugeriše da bi trebalo da smesti kevu u ludnicu. Pomračenje svesti. Njegove, ne moje. Ja sam se u trenutku osvestila.

Crvena lampica.

– Neumesne pošalice o mojoj majci tolerisati neću, ali nikada. Petra mi je rekla da si fina i ozbiljna devojka, a ne…

Ok, Normane, polako, smiri se. Keva je carica-lavica, skapirala sam. Krofne, foot fetish i mamita ne mogu u istu rečenicu ni pod razno.

– Znaš šta Biljana, mislim da bi bilo bolje da…
– Ali, ja nisam Biljana
– E, hajde u redu je. Mislim da bi bilo najbolje da prekinemo ovo veče i da se raziđemo, dok nisi nastavila da mi vređaš porodicu. Možda bi trebalo da nađeš nekog ko je perverzan poput tebe.
– Ali, samo sam se našalila, meni se krofne zaista sviđaju
– Nisi ti dostojna Njenih krofni. Pozvaću ti taksi.

Obuvam cipele koje su stajale na posebnom podmetaču pored vrata. Izlazim iz zgrade i ulazim u taksi.

– Majstore, do Dorćola
– Opet vi, kako ste se proveli?
– Uh, kad bih vam pričala, ne biste mi verovali. Pojačajte muziku slobodno

„Jer, mama zna da kuva i mami nije problem
da usisa, da opere, da ispegla za orden.
Al’ ne shvata da od njega pravi degenerika…
on ima smisao za posao i sumu na računu
koja je velika… al’ ništa to ne vredi,
kada je keva rodila sina Edipa… jebi ga.
Ti bi da mi šapneš šta je to ljubav,
Ali ne smeš od mamice…”

(Žena.blic.rs)